Naš najsvestraniji gimnastičar Filip Ude na Olimpijske igre u Riju otišao je spremniji nego ikada. No, na dan natjecanja nije bio njegov dan. Ostao je bez medalje unatoč svom trudu koji je uložio. I nije jedini – brojni su sportaši kojima se unatoč trudu dogode takve stvari. Baš zato odlučili smo razgovarati s Filipom koji je za narod.hr otkrio što se dogodilo toga dana na Olimpijskim igrama, ali i brojne druge stvari.
Bili ste jedan od favorita za medalju prije odlaska na Olimpijske igre, no nažalost, dogodila Vam se jedna nesretna pogreška zbog koje na kraju niste osvojili medalju. Hrvati su emotivni, veselili su se, ali i tugovali s Vama. Možete li nam opisati što se zapravo dogodilo na Olimpijskim igrama, niste jedini sportaš koji je nakon toliko priprema, rada, odricanja ostao bez medalje?
Ne bi to nazvao nesretna pogreška nego jednostavno na najvažniji dan nisam bio onaj pravi. Sam sebi sam stvorio preveliki pritisak da moram osvojiti medalju i to me je nažalost samo udaljilo od mog sna. Žao mi je i ispričavam se svima koji su vjerovali u mene što sam ih razočarao.
Kako ste se pripremali za Olimpijske igre, što sve jedan sportaš na Vašoj razini prolazi u želji za uspjehom?
Svaka priča sportaša iz takozvanih ‘malih’ sportova je jako slična. Puno odricanja, puno putovanja i priprema i tek kad osvojite veliku medalju, tek onda vas neko zapazi i pokaže interes za vaše rezultate. Da napišem kroz što sve prolazimo bi netko mislio da je to scenarij za film.
Nakon svega što ste prošli prije i na Olimpijskim igrama, kako se osjećate danas, što biste poručili svima koji su bili i ostali uz Vas?
Prvo bih se zahvalio svojoj obitelji i trenerima koji su bez obzira na rezultat uvijek uz mene i na njih uvijek mogu računati kao i oni na mene. Svima koji su i dalje uz mene bi poručio da se ne predajem samo tako i da ću i dalje dati sve.
Okrenimo se budućnosti, kakvi su planovi? Hoćete li ustrajati do novih Olimpijskih igara za četiri godine?
Naravno da ću ustrajati i dalje i da mi je opet cilj olimpijske igre u Tokyu. Trenirat ću toliko dugo dok se god budem osjećao dobro i imao vježbu za velike stvari.
Više puta isticali ste da ste vjernik. Koliko Vam to pomaže kod ovog sporta? Je li Vam vjera pomogla i nakon OI u Riju?
Bez vjere nebi bio niti na jednoj olimpijadi a kamoli osvojio sve velike medalje. Vjera mi pomaže da i sad nakon neuspjeha ostanem fokusiran na svoje ciljeve u karijeri.
Kao dijete ostali ste bez oca. Tko Vam je tada, uz Vašu majku, bio podrška, tko Vam je pomogao da dođete do čitavog niza uspjeha, pa i olimpijske medalje u Pekingu?
Zahvaljujem se svima koji su bili uz mene, ali bi se posebno morao zahvaliti svom treneru Mariu Vukoji koji je nakon što sam ostao bez oca bio moj stariji brat i držao me na pravom putu. Danas sigurno nebi bio tu da nije bilo njega.
U braku ste s Anom Ude. Koliko Vam je važan obiteljski život?
Obiteljski život mi je jako važan i Ana mi je najveća potpora i sve moje i njene uspjehe i neuspjehe proživljavamo skupa. Ako ste doma sretni onda je sve ostalo puno lakše.
Kad pomislite na sebe u budućnosti, hoćete li djecu poticati na bavljenje sportom?
Uvijek potičem djecu na bavljenje sportom i baš je gimnastika najbolji bazni sport za djecu u ranijoj dobi zbog potrebnih motoričkih sposobnosti koje tu steknu. Svima bih preporučio da djecu upišu na par godina na gimnastiku jer poslije mogu ići u bilo koji drugi sport.
Što bi po pitanju vašeg sporta trebalo promijeniti u Hrvatskoj, imate li pomoć od države ili saveza?
Prvenstveno sustav koji kod nas ne postoji jer nema novaca da se to uvede i realizira. Imamo pomoć i od države i od saveza ali ne u toj mjeri u kojoj bi mogli nešto promjeniti na bolje. Tek kad promijenimo sustav u sportu će stvari ići na bolje.
Što biste poručili generacijama koje tek dolaze na sportsku scenu?
Poručio bi svim budućim generacijama da bez obzira kako stvari izgledale nemoguće i teške da nikad ne odustanu od svojih snova.
Podsjetimo na kraju, Filip Ude već ima jednu olimpijsku medalju, srebro iz Pekinga 2008. godine. S obzirom na upornost, ustrajnost, ali i nedvojbenu sportsku te ljudsku kvalitetu vjerujemo da to neće biti i jedina medalja naš sjajnog sportaša.
