Petar Brodar jedan je od rijetkih Središćanaca kojemu u ono vrijeme životni poziv nije bio rudarenje. Istina, bio je rudar ali svega nekoliko dana, jer kaže kako rudnik nije imao prozore u njemu nije mogao raditi. Prvu korpu spleo je kada je imao šest ili sedam godina, pred polazak u školu.
Najveća atrakcija na ovogodišnjem ‘Ljetu uz Muru’ u danu Sajma domaćih proizvoda i prikazivanja obrta i običaja na Šetnici uz Muru, bio je Petar Brodar, pletač šibnatih korpi, s kojim smo obavili samo dio razgovora, a ostatak smo ostavili za doma.
Naime, Pero kako su ga uglavnom svi oslovljavali trebao je mnogima odzdraviti i kazati po koju riječ, a sve je trpjela šiba koja se na žarkom suncu brzo sušila. A to nije dobro, pak je na šetnici Petra ispleo samo donji dio i nekoliko krugova tijela korpe.
Onako usput Petar je kazao kako mu je danas (subota 6. kolovoza 2016.) rođendan i da ulazi u 76. godinu života, što mu po izgledu i kretnjama ne bismo dali. Ali, ako on kaže da je tako vjerujemo mu i pitamo ga kada je ispleo prvu šibnatu korpu, košaru ili korbač.
– Dobro ste se zmislili, pletem i korbače i tau one prave za Herodešovo (Nevina dječica 28. prosinca), a prvu korpu sam ispleo kada sam bio star 7 ili 8 godina, dakle pred sedamdeset godina, ponosito je odgovorio Petar, a potom smo se raspitali za obiteljske korijene.
– Imao sam četiri brata i svi su pleli košare ili korpe, a ja sam naučio od Ivana koji je za mene imao najviše razumijevanja i vremena. U ono vrijeme šibu smo nabavljali sami i to smo išli preko Mure i ona je dovozili doma i spremali. Danas je dobivam gotovo obrađenu iz Kotoribe i pun je lakše sada raditi.
Pitamo Brodara kako se nije kao gotovo svi ovdašnji ljudi za posao u rudniku?
– Bio sam rudar četiri mjeseca, a onda sam šefu rekao kako zbog toga što rudnik nema obloke (prozore) tu ne mogu raditi i nakon toga sam otišao raditi u Sloveniju sve do mirovine.
Bio sam i keglmajster i peharnik, ali pletenje sam zavolio
Svih tih godina pletenje košara i korpi bili su uz Petra, nešto rjeđe jer pleo je samo kada je dolazio kući s posla, no kada je stiglo vrijeme mirovine, svakodnevno plete, ako ne cijelu korpu, ono barem nekoliko redova.
– Nekada šibu nismo kuhali nego je sušili i pred pletenje namakali, a dana s se ona kuha i pred pletenje kratko namoči kako bi se jednostavnije savijala i oblikovala. Kada je šiba kuhana onda i korpa dulje drži jer se ne oštećuje tako lako. Ja na korpi ispletem i venca (pojačanje) koji korpu čuva od raznih mogućih oštećenja kao što je pad s veće visine, ili udarac vozilom ili predmetom u njzino tijelo.
*Tijelo kažete, pak je korpa nej ženska!!!???
– Je, korpa je poput žene, treba biti lijepog oblika, ugodne vanjštine i boje, a to sve moje korpe imaju. A da to tako bude uz moje umijeće i kvalitetnu šibu vrlo je bitan alat s kojim radim. U alat spadaju nežika (najpotrebniji nož za fino obrezivanje), kostura (nož za grubo obrezivanje), cepanica za stiskanje šibe u tijelo korpe i špica za preplitanje šibe.
Kaže Brodar kako je nekada bilo puno više pletača i mnogim je pletenje, odnosno prodaja korpi o košara bio izvor zarade novca.
– Danas je pletem za prijatelje i za Turističku zajednicu Garda Mursko Središće koja i promovira moje radove. A i nekada sam ja svoje korpe i košare prodavao, a novce sam drugdje zaslužio.
Godinama sam u gostionici ‘Vuri’ u Murskom Središću postavljao kugle na kuglani, bio sam kegelmajster i peharnik (posluživatelj vinom u vrčevima) i bili su to lijepi dani. Ali nisam ostao u tome jer pletenje je zapravo najveći izazov i moja ljubav. Zapravo meni su dani lijepi i danas jer se odmaram uz pletenje korpi, ali mi je malo žao što nema nasljednika u obitelji, ali takva su vremena, djeca du za sigurnim poslom i zaradom, a pletenje korpi je više hobi.
O mnogo čemu smo razgovarali s Brodarom, kojem je na šetnici gradonačelnik Dražen Srpak uručio zahvalnicu za sudjelovanje, no na kraju svega i svake priče bilo je pletenje, košare i korpe. Želimo da to bude Brodaru još dugo u krvi i stvarnosti, pak se možda netko od unuka zagrije za pletenje zbog tradicije i očuvanja jednog zanimanja koje još i dan dana su svijetu ima svoju cijenu.
