(a, tko se ogluši jadna li mu majka!)
Ne, nema među maslinama mira, a ni među hrvatskim građanima nema političke sloge. Osobito je nema među “veeelikim” Hrvatima. Još uvijek su nam svježa sjećanja proteklih parlamentarnih izbora. Sjećamo se porođajnih muka oko formiranja parlamentarne većine, oko sastavljanja Vlade, a mogli bismo još poprilično dugo vidati rane nastale djelovanjem trenutne Vlade u ostavci.
Pa tko još (osim njih samih) razumije te naše izabrane narodne zastupnike. Birani i izabrani su da nam vode državu (ne da vodaju nas), da se barem pokušaju ponašati uljuđeno kao državnici, da vode državu i državnu politiku, a ne, poput baba alapača – kazao bi onaj lik iz Big Brother kuće, Ervin – da jedan o drugome govore ružne riječi.
Što li tek govore o političkim rivalima kad su podalje od mikrofona i kamera jer, poznato je, te stvarčice, kamere i mikrofoni imaju čudnu moć. Puno toga su naši uvaženi, i novi i stari, parlamentarci odrađivali u noćnoj šihti. Uistinu, spomenuti uređaji znaju činiti čuda. Od pojedinaca. A, kad riječ jednom (osobito neprimjerena) ode u eter kasno se kajati jer ju više nije moguće vratiti, izbrisati.
Zorno su nam, te naše noćobdije, pokazali kakvu su vlast skrojili. Funkcionirala je poput crtanog filma o Dr. Doolittlu i onoga lika poput sijamskih blizanaca “gurni me – povuci ga”, a konačno se pokazalo koliko dugo je vlast trajala. I umjesto da se pred narodom srame kako su radili oni nam i danas, pred prijevremene parlamentarne izbore, neumorno prodaju rog za svijeću. Nažalost, nisu oni jedini.
Na sva zvona je razglašeno kako će najveća stranka u Hrvatskoj birati svoga novog predsjednika. Rekoše: “jedan član – jedan glas” – s više kandidata. A što se dogodilo? Bio je tek jedan kandidat, gospodin A. P. Kako je uopće gospodin A. P., radi vlastite vjerodostojnosti, kao zakleti proeuropski demokrat, pristao biti jedinim kandidatom za izbor predsjednika stranke.
Zašto je na već uhodanu varijantu pristao to valjda samo on i najuži krug njegovih pristalica znaju. Zamislite samo kako je neobično važan podatak da je A. P. od svog prethodnika T. K. dobio čak 5500 glasova više. Čemu sve to i što se time poručilo? Možda se htjelo, omalovažiti prethodnika? Pa, prethodnik je za svoju detronizaciju zaista uložio ogroman trud i vlastitu energiju i za to mu nije trebalo onolik broj ulizica i beskičmenjaka iz vlastitih redova. Sad se, te iste, ulizice dodvoravaju novome vođi. Bit će tako sve dok prava demokracija jednoga dana ne pokuca i na naša vrata.
Eto, tako izgledaju “demokratski” izbori za čelnika stranaka u Hrvata. Istinabog ne baš u svim strankama, ali… Danas je najaktualnije pitanje traženje partnera za predizborne koalicije i sastavljanje izbornih lista naših budućih neimara. Na lijevom krilu političkog spektra sve je već dogovoreno. Potpisana je, kažu,”Narodna koalicija” dok na centru i desno od centra prilično je tiho. Ljudi u miru kombiniraju što učiniti jer snubljenje između ‘ženika’ i ‘udavača’ je uzelo maha.
Jedan poprilično nervozan politički ‘ženik’ novinarima diktira izjavu: “Ni jedna cura me nije ostavila pa neće ni ova(…)!” Međutim, koji dan potom željenoj ‘curi’ postavlja ultimatum. “Ima rok od 48 sati da se izjasni!” I, kako to kod nasilnog snubljenja obično biva, ‘ženika’, koji je ‘curi’ postavio ultimatum ‘cura’ je hladnokrvno otpilila. I, eto ti belaja.
Uvrijeđeni ‘ženik’ (javljaju portali) javno obznanjuje svekolikom puku: “(…) raskidamo sve veze s… (‘nesuđenom udavačom’), kao što je Hrvatska raskinula sve sveze i bivšom SFRJ… tko se ogluši (vjerojatno misli na članovi njegove stranke) dobit će otpusno pismo!”
