Svakom učeniku i studentu je želja dobiti što bolju ocjenu, ako je to petica (5) onda je radost još veća. Jednako tako sretni su i roditelji kada im je dijete odlikaš. Međutim, danas je jednostavno previše tih odlikaša, pak je pitanje je li sve u redu s ocjenjivanjem ili su posrijedi drugi čimbenici. Odlikaši su posvuda, a država nikamo i nikuda.
Minule nedjelje je pater Zlatko Šafarić u Svetom Jurju na svečano proslavio 50. obljetnicu svećeničkog zvanja i bio je to jedan zaista lijep događaja u ovim niti malo lijepim vremenima za sve nas obične ljudi koji živimo od svog rada.
Pater Zlatko je kapucin i sve je godine svog života uložio u službu Bogu i ljudima, prošavši čitavu Hrvatsku tumačeći kršćanske i ljudske vrijednosti i u tome je uspio.
Dugo poznam patra Zlatka koji je bio jedno vrijeme i urednik Glasnika svetog Leopolda Bogdana Mandića ‘Ljudima prijatelj’ čiji sam dugogodišnji suradnik i sa njime i uz njega stekao sam mnoga saznanja o veličini Leopolda Bogdana Mandića, kojemu su se upravo zbog patra Zlatka počeli utjecati i za pomoć moliti mnogi ljudi iz ovog kraja.
Lijepo se domaći župnik velečasni Ivica Puškadija sjetio pročitati osvrt ondašnjeg župnika velečasnog Mirka Gojnika (kojeg sam ja kao mladić iznimno volio i cijenio) na Šafarićevoj mladoj misi i što mu je uručio košaru puno dobrota malog Međimurja i velike Župe Sveti Juraj na Bregu. Na veliku žalost lijevih medija, a takvih je u Hrvatskoj 97,12 posto Dinamo je u Skoplju pobijedio niti malo slab Vardar, pak sada razni novinari tih medija traže načine kako da umanje zasluženi uspjeh zagrebačkih Modrih pod vodstvom legende i čovjeka od formata Zlatka Cice Kranjčara.
Sada kada im je Zoran Mamić predaleko, a brat mu Zdravko s njima ne želi ni zrak isti disati, lešinarski traže žrtvu koju će pokušati odprašiti iz kluba koji im je trn u oku jer ga vole istinski domoljubi koji su s njime slavili i tugovali proteklih desetljeća. Ti isti mediji uspjeli su iz HDZ-a otjerati jedinog istinskog i hrabrog desno orijentiranog Tomislava Karamarka i uspostaviti neoliberalnog i europskog Andreja Plenkovića, koji ali baš po svemu sliči Zoranu Milanoviću, koji kaže kako je Plenković najbolji izbor za HDZ, a ovi u vrhu HDZ-a to su ozbiljno shvatili i Karamarka se odrekli i zapljeskali čovjeku koji se još nigdje nije dokazao, poglavito ne u HDZ-u i Hrvatskoj.
Ne branim ja HDZ jer njega je nemoguće obraniti kada su njegovi prvi ljudi protiv njega, ali čudi me kako stranka s tolikim brojem glasova ne može imati barem tri-četiri kandidata za svog predsjednika. Još me više čudi što se međimurski HDZ na čelu s Darkom Horvatom tako brzo priklonio Plenkoviću koji je već sada pokazao kako na njih ne računa. A odrekli su se Karamarka koji im je dao ministra, glasnogovornicu Vlade, ravnatelja HAMAG-a i još neka druga mjesta, koji je često dolazio u Međimurje i družio se iskreno sa mnogima.
Rekao bi na žalost pokojni profesor doktor Zvonimir Bartolić, ništa čudno od Međimuraca kojima je najvažnije da su im pune riti i bukse, a vladati njima onda može svatko. Zato su se kada je u pitanju Za dom spremni u Dekanovcu na zadnje noge digli prvi međimurski ljevičari poučeni vođama svojih partija koji smatraju kako je sve hrvatsko ustaško. A nikada im njihovi ideolozi, mentori i čelnici nisu dali niti jednog ministra, a Međimurje je dvadeset godina lejpo črleno. I k tome kako dvojac ističe antifašističko Međimurje. A nigdje ne vidim niti jednog fašistu, pak se pitam kako onda mogu biti antifašisti.
A profesionalni antifašisti i profesionalni Srbi u Hrvatskom saboru ostali su zaprepašteni što su im u Srbu gdje oni slave svoj Dan ustanka na mjestu gdje su četnici i bratija poubijali nedužne Hrvate i hodočasnike, hrvatski pravaši postavili šator. No nije dugo trebalo da se dignu svi oni kojima je ministar Zlatko Hasanbegović zatvorio kunsku pipu, dignu i kliknu kako u Hrvatskoj buja ustaštvo. To što buja četništvo ih ne muči je nekako su si bliski kada treba sati sve što je hrvatsko.
Čudno mi je ovo s odlikašima u našim školama. Toliko odlikaša, a potom i odličnih srednjoškolaca i na kraju odličnih studenata, a država nam ide u vražju mater. Kada sam bio učenik, srednjoškolac i student na prste jedne ruke smo nabrojali odlikaše u našim razredima, a svi smo nešto postigli. Vlastitim radom i znanjem bez pomoći EU i fondova, izgradili toliko tvornica, banaka, škola, cesta, kuća, trgovina, željeznica, knjižnica, parkova, crkve nismo smjeli, a u društvenim djelatnostima bili pošteni, nepodmitljivi i nepokvareni. A sada posvuda odlikaši, a država nikamo i nikuda, sve korumpirano, podmitljivo, rasprodano, otuđeno…
Sve je više blokiranih i ovršenih pojedinaca, ali i bračnih parova i obitelji. Iz Međimurja se više gotovo ne odlazi jer sve što je bilo otišlo je i sada se poslodavci muče gdje naći radnike, koji su im tu bili ali su dobivali male i nikakve plaće. Ne znam bih li plakao ili se smijao kada čujem međimurske političke čelnike iz vlasti i oporbe kako je sve manje nezaposlenih, kako se u Međimurju najbolje živi i slično.
Ne kažu oni koliko je ljudi iz Međimurja radi u inozemstvu, poglavito u Austriji i Sloveniji i hvala Bogu da su tjedni migranti, što se vikendima vraćaju doma i tu ulažu i grade. Kaže mi jedan ugostitelj kako bi već lokal davno zatvorio da nema ovih koji u četvrtak i petak dolaze iz Austrije i upucaju po nekoliko stotina eura. Ovi naši više niti ne dolaze jer nemaju što potrošiti.
Neka političari lijevi i desni pogledaju u Praporčan, Frkanovec, Hlapičinu, Zebanec, Zaveščak, Selnicu i druga mjesta koliko vozila je sa stranim, najviše austrijskim registarskim pločicama. Kada bi se ti ljudi, a nije više riječ samo u bauštelcima, nego i školovanim ljudima, vratili doma, Međimurje bi postalo groblje, a ova lijepa naselja koja su tako lijepa jer su izgrađena novcima zasluženima ne u Hrvatskoj i Međimurju veću svijetu, bila bi poput zapadnoslavonskih, baranjskih, ličkih, banovinskih i drugih, osim zagrebačkog okruga.
U nedjelju su proštenja u Šrukovcu i Kapelščaku, dvjema međimurskim Karmelima. Siguran sam kako će biti lijepo i zabavno bez Bajage i Instruktora, možda s Dvanajščakom i Kikijem, našim dečkima. Dok ovo pišem, zatvara se još jedna farma krava u Međimurju, od nekih pedesetak u Hrvatskoj. Tisuće tona najbolje hrvatske pšenice odlazi u strani svijet, a uvozi se stara i nikakva pšenica za još nikakvije pekarske proizvode.
To saborskim zastupnicima, profesionalnim antifašistima, agresivnim lijevim novinarima, Gongovima, Babama, 2016. umjetnicima i drugim ukrušnicima državnog proračuna nije problem. Problem im je Za dom spremni, Lijepa li si, Šustar, Hasanbegović, Vatreni, ustanički Srb, propali i bezvezni Jokićev kurikulum i druge bezveznosti. Međimurski vinari bilježe sve bolje i bolje rezultate na svim razinama, a je li to sve tako dobro, pogledati se može na bajkovitim Štrigovskim noćima, zatim na Ljetu uz Muru u mojem gradu, Danima turizma u Svetom Martinu na Muri, Jakobovskom proštenju, Kozarskom danu kod Štefa seniora i Štefa juniora u Oporovcu i gotovo svim ugostiteljskim objektima u našem kraju.
Želim vjerovati kako je to samo ružan san, da se Šeks i Mesić vraćaju u politiku, premda njihov zao i zli duh iz nje nije niti otišao. Radostan sam što košarkaši dolaze u Terme Sveti Martin, što su Hajduk i Lokomotiva neporaženi u prvim nastupima u europskim natjecanjima.
