Na poziv Velimira Pleše, našega sugrađanina iz Čakovca koji trenutno obnaša dužnost generalnoga konzula Republike Hrvatske u Srbiji, Dixieland band Čakovec sudjelovao je u programu obilježavanja Dana državnosti RH koji je konzul Pleša organizirao u svojoj rezidenciji u Subotici (Vojvodina) 23. lipnja 2016.
Uz Dixieland u programu je nastupio i tamburaški ansambl Ravnica iz Subotice, jedan od dva tamburaška ansambla koji redovito prate Zvonka Bogdana na njegovim koncertima. Program kojem je prisustvovalo dvjestotinjak visokih uzvanika hrvatske, srpske i mađarske nacionalnosti i to katolici, pravoslavci i židovi iz Subotice, oduševio je sve – što zbog glazbenog osvježenja s dixieland obradama međimurskih tradicionalnih napjeva, a što zbog same činjenice da su Hrvati iz matične zemlje počeli sve više davati pažnju Hrvatima u Vojvodini.
Naime, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović nekoliko je dana prije (također na inicijativu i poziv generalnog konzula Pleše) posjetila vojvođanske Hrvate i sa srpskim premijerom Vučićem potpisala Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja kojom je hrvatska manjina dobila nadu u bolju budućnost i kvalitetu života te suživota s većinskim narodom i ostalim manjinama u Vojvodini.
Zanimljivo je da je Dixieland band Čakovec odsjeo u istoj kući (salašu) u selu Tavankutu nedaleko Subotice. Kuću je otkupilo i obnovilo Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo “Matija Gubec” Tavankut koje se osim očuvanja hrvatske bunjevačke kulture vrlo marljivo bavi i izradom umjetničkih rukotvorina od slame koje izlažu u svojoj Galeriji slika od slame te u Tavankutu počinju s opsežnim projektom razvoja seoskoga turizma.
Iz prve ruke možemo potvrditi da su bunjevački Hrvati izvrsni domaćini i vrlo ugodni ljudi. Velimir Pleša istaknuo je da dolazak predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je potpisala politički sporazum sa srpskim premjerom te gostovanje Dixieland banda Čakovec koji je u Suboticu donio dašak Međimurja i dixieland glazbe nije za hrvatske žitelje Vojvodine samo važan u deklarativnome smislu, već da je potvrda da Republika Hrvatska i hrvatski narod mari za svoje iseljeništvo i pokazuje interes za njegovu dobrobit, bilo politički, bilo putem kulturne suradnje i razmjene.