Mladi su koliko i država. Nisu bili ni prohodali dok su zavijale sirene za uzbunu, o ratu su im pričali, o toj cijeni samostalnosti zemlje čiji se početak označava datumom njihova rođendana, 25. lipnja 1991. Gdje su danas te djevojke i mladići 25-godišnjaci, što rade i kamo će se uputiti stvarajući ili zamišljajući budućnost, itekako ima veze sa zrelošću, kondicijom ili dijagnozom njihove vršnjakinje domovine.
Baš to je za Vecernji.hr o svojoj mladosti ispričalo njih sedmero iz Vukovara, Knina, Dubrovnika, Karlovca, Đakova, Preloga i Slavonskog Broda. Među njima je i Suzana Kolarek iz Preloga.
Tražim posao i ljute me političari koji gledaju samo kako do fotelje
Suzana Kolarek bila je u prvoj generaciji učenika koja se 1998. uselila u novosagrađenu zgradu osnovne škole u Prelogu. U svom je gradu završila i srednju školu, tu joj je obitelj, otuda joj je i dečko, tu su joj prijatelji, pa ne razmišlja o tome da ode iz Hrvatske.
– Odmah nakon srednje škole radila sam u Austriji nekoliko mjeseci kao babysitterica i osjetila kako je to živjeti u inozemstvu. Plaće su veće, ali dom je dom – smije se Suzana rođena 25. lipnja 1991. – Ponosna sam na datum rođenja jer je to i rođendan naše države, ali nisam zadovoljna političarima.
Vrijeme je da se u politiku uključi više mladih ljudi bez repova, da se otvaraju radna mjesta i povećaju plaće i mirovine – kaže. Traži posao. Završila je trogodišnju srednju školu za slastičarku, no posla nema.
– Mladi odlaze u inozemstvo, ali mnogi se brzo i vrate. Iseljavaju više iz Slavonije jer kod nas u Međimurju ima više radnih mjesta, pogotovo za muškarce u metaloprerađivačkoj industriji. U Međimurju su ljudi zadovoljni i malim plaćama, samo da je posao siguran. Moj dečko ima stalan posao – dodaje. Ljute je prepucavanja na političkoj sceni.
– Nova Vlada mora otvarati radna mjesta, a ne da političari gledaju samo kako doći do fotelje. Sebi napune džepove, a za narod ih nije briga. Premalo se novca izvlači iz fondova EU – smatra.
