Vlč. Stjepan Šoštarić, župnik u Belici, obranio je ocjenom izvrstan licencijatski rad na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Obrana rada održana je 6. lipnja pred Povjerenstvom u sastavu: doc. dr. sc. Nedjeljka s. Valerija Kovač, predsjednica, prof. dr. sc. Anton Tamarut, član i mentor rada, i dr. sc. Davor Šimunec, član.
Autor je u licencijatskom radu od 250 stranica s naslovom “Pneumatološka misao Josepha Ratzingera – Benedikta XVI.” istražio implicitnu i eksplicitnu pneumatološku misao Josepha Ratzingera, napose u odnosu na Isusa iz Nazareta i na Crkvu.
Rad ima tri poglavlja. U prvom poglavlju autor istražuje problematiku crkvenoga govora o Duhu Svetom u povijesti Crkve. Zbog ranog usmjerenja crkvenoga teološkog govora, u kojemu se razdvojio govor o Crkvi i Duhu Svetom kao i zbog pokreta u Crkvi koji su željeli promovirati Duha Svetoga, ali su redovito ostajali izvan Crkve i tako ozloglasili govor o Duhu Svetom, općenito je taj govor u Crkvi postajao sve tiši i donekle zazoran.
Ta podvojenost prema Ratzingeru još do danas nije prevladana i njegovo teološko promišljanje ide za uspostavom nove povezanosti između bića i povijesti, između Duha Svetoga i Crkve.
U drugom poglavlju autor istražuje Ratzingerovo viđenje odnosa Isusa iz Nazareta i Duha Svetoga i tu nalazi mnogo Ratzingerove implicitne, a u nekim dijelovima i eksplicitne pneumatološke misli. Osim što ima pneumsko porijeklo, Isus putuje pneumskim putem u dubinu Božje riječi, u samo nebo, u Duha Svetoga. Na tom putu Ratzinger naglašava Isusovu proegzistenciju koja je također dubokog pneumskog karaktera.
Isus tako postaje istinski konačni predmolitelj, duboki i iščekivani autor i subjekt Pisma. Ratzinger posebno naglašava Isusovu molitvu koja je nastavak njegove visio beatifica u povijesnim uvjetima i koja postaje njegova temeljna pneumska aktivnost iz koje sve ostalo proizlazi.
U trećem poglavlju autor istražuje Ratzingerovo viđenje odnosa Duha Svetoga i Crkve. Tu susrećemo njegovu isključivo eksplicitnu pneumatološku misao, gdje je Duh Sveti Stvoritelj Crkve u svim dimenzijama, Crkva je ikona Duha Svetoga, a s obzirom na simbol Apostolskog vjerovanja treći dio simbola nije ništa drugo nego razrada vjere u Duha Svetoga.
Dok upozorava na pneumsku deficitarnost u suvremenoj Crkvi i svijetu, Ratzinger smatra da je Duh Sveti po sebi sasvim dostatan suvremenoj Crkvi i povijesti. Nove izljeve Duha Svetoga i buđenje novih apostolskih pokreta on smatra mjestima u kojima je Duh Sveti ponovno zatražio riječ u Crkvi gdje daje iskusiti svoju moć i blizinu, javljaju iz Varaždinske biskupije.
