1.200 kilometara udaljeni od Preloga u francuskom gradiću Morteau žive supružnici Allot, Anica Kranjec i Philip. Kada spominjemo Prelog, spominjemo ga iz razloga jer su u njemu na godišnjem odmoru kod obitelji Šalari u Čakovečkoj ulici 88. U Međimurje dolaze već 22 godine i to potkraj travnja.
Ovogodišnji dolazak su ubrzali jer je Phillip posredstvom Facebooka doznao za ovogodišnji BIMEP 2016. čiji je učesnik želio biti. Ne bez razloga jer mu je lani izmakao. Strastveni je zaljubljenik u vožnju biciklom. U subotu 16. travnja došli su u Prelog.
– Već u 6 sati ujutro Philip je bio budan, dobro se najeo i s nestrpljenjem je čekao start u Prelogu – rekla je njihova domaćica Nada Šalari, Aničina sestra. Bicikl i oprema iz Francuske, snaga stečena u Francuskoj, a izazov hrvatski, međimurski. – To je nešto posebno. Pobornik sam cikloturizma – kaže 54-godišnji Philipe, po struci zdravstveni tehničar i dodaje da je manifestacija poput BIMEP-a nešto posebno, nešto što nije mogao nigdje vidjeti niti doživjeti.
Tijekom prijepodneva prošao je gotovo sve postaje, nije bio jedino u Kotoribi jer se je morao vratiti na obiteljski ručak u Prelog, no propušteno je nadoknadio drugog dana kada se zaputio u pravcu Kotoribe. Svoj međimurski podvig stavio je na svoj Facebook profil, a mama mu je iz Francuske u komentaru napisala kako je biciklistički “drogeraš”, a supruga Anica je dodala da je “teški drogeraš”.
Premda je govorio francuski, a supruga prevodila, iz njega je izbijalo ushićenje, zanos u pripovijedanju. Osvrnuo se je na svoj 22 godine dugi put “bicikliranja” međimurskim i preKodravskim putovima. Sve ih je u sezoni godišnjih odmora, a uvijek je to u travnju, prošao nebrojeno puta pa u šali kaže da poznaje svaki kamenčić. U to da poznaje sva sela uvjerili smo se kada ih je nabrajao s prizvukom francuskog.
Iznio je svoja sjećanja vezana za svoje međimurske biciklističke pohode. Sjeća se kada su mu ljudi prije 22 godine pljeskali, misleći da je neki profesionalni natjecatelj kada se je u biciklističkoj opremi “probijao” kroz sela i gradove, a na biciklima je vidio samo žene koje su išle u polje, dućane… Kako kaže. Danas su gotovo svi biciklisti opremljeni kao on prije dvadesetak godina.
Što ga je posebno dojmilo? Ljubaznost ljudi, slike života na cesti, radišni ljudi po dvorištima koje u vožnji promatra. Radostan je što je sve veći broj ljudi na biciklima, na cestama. Raduje ga kada među njima vidi mlade, mlade daleko od računala na svježem zraku. Za biciklističke staze u Međimurju kaže kako su iznimne, zanimljive. Pitajući ga koje su izazovnije, one u gornjem ili one u donjem Međimurju, kaže da njemu više leže one iz gornjeg dijela jer traže više snage, napora. One u donjem Međimurju su iznimno lake izložene vjetrovima.
Nema riječi kojima bi opisao ljepote krajolika između Mure i Drave usporedivši ih s ljepotom svoje supruge Anice čije je porijeklo svetomarsko. Uz suprugu podrška u bicikliranju mu je 14-godišnji sin Leo koji su ga u četvrtak predvečer, kada smo razgovarali, brižno ispratili na obveznu “rutu”.
Rekao je kako će se voziti svega sat vremena i da namjerava proći 20-tak kilometara. Rečeno, učinjeno. Za sat vremena ponovno je sjeo s nama za stol jači, snažniji, jači i veći za neko novo saznanje. Tako će biti još nekoliko dana, a potom će nastaviti u švicarskim Alpama. – Doviđenja na BIMEP-u 2017.! – poručio je.
