Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Linda Golik Horvat (33) iz Čakovca je magistra dizajna koja radi kao dizajner u jednoj kreativnoj agenciji u Zagrebu na projektima u sferi dizajna, marketinga i medija. Uz svoj stalni posao radi i kao freelance dizajner te osmišljava vizualne identitete, plakate i materijale za mrežne stranice. Bavi se i filmom te fotografijom, a nedavno se predstavila i čakovečkoj publici svojom prvom samostalnom izložbom fotografija.
Linda je nakon završetka Graditeljske škole u Čakovcu i srednje stručne spreme dizajnera unutarnje arhitekture upisala Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, što je bio prirodan slijed događanja s obzirom na njezine afinitete.
– Već samim odabirom srednje škole znala sam da se želim baviti kreativnim stvaranjem i radom. Istražujući fakultete, nekako je odabir pao na Studij dizajna, koji u svom programu objedinjuje grafički i industrijski dizajn, fotografiju i film, crtanje na Akademiji likovne umjetnosti, a sve su to područja mog interesa – nadovezuje se Linda.
Tijekom prve godine studija slušala je kolegije iz područja grafike i industrijskog dizajna, što ju je potaknulo da svoj rad usmjeri na grafički dizjan, no uvijek rado zakorači i u područje industrijskog dizajna. Ono što Linda ističe kao veliku prednost studija na Arhitektonskom fakultetu jest to što od studenata traži potpunu kreativnu predanost i pruža bezbrojne mogućnosti.
– Zaista mogu reći da mi je studij pružio znanje primjenjivo u budućem radu, no kao i u svakom kreativnom području, potreban je vlastiti angažman koji te vodi i definira. Dizajn sam zavoljela baš zbog mnoštva mogućnosti kombinacija koje nude fotografija, grafika i animacije te zbog izrade uporabnih predmeta – kaže Linda.
Njezinu kreativnost u području fotografije čakovečka je publika imala priliku vidjeti početkom ove godine kada je u Centru za kulturu predstavila svoju prvu samostalnu izložbu fotografija s motivima vlastitog tijela naziva Tenebrosso, što je rezultat višegodišnjeg predanog rada. Njezina je želja bila da upravo u rodnom kraju predstavi svoje prve radove te zahvali Edi Lukmanu koji ju je potaknuo na bavljenje animacijom i fotografijom.
– Nastanku fotografija koje su bile izložene na izložbi prethodile su 2-3 godine fotografiranja i istraživanja odnosa svjetla i tame. Iako se otkrivam vlastitim tijelom kao osnovnim motivom, nekako je tama glavni lik u cijeloj priči. Uvijek su mi bili zanimljivi radovi nastali slikarskom tehnikom Chiaroscuro gdje dijelovi slike ostaju u potpunoj tami, a samo se razabiru pojedini likovi na slici. Željela sam na svojim fotografijama postići taj trenutak postojanja između dva svijeta, onog vidljivog i onog oku nevidljivog a opet stvarnog – govori Linda.
Kako se uvijek rado vraća u rodni Čakovec, tako su i neki od projekata na koje je najponosnija nastali u Čakovcu. Posebno su joj dragi projekti vezani uz suradnju sa Školom animiranog filma (ŠAF), kao i sudjelovanje u stvaranju animiranih fragmenata na filmu Zorana Tadića “Ne daj se, Floki!” i animiranog fima “Nije na prodaju: Ekskurzija”, namjenskog filma koji problematizira tematiku trgovanja ljudima. Surađivala je i s Internacionalnim festivalom animarnog filma djece i mladih «Vafi» u Varaždinu, za koji je osmislila logotip i vizualne identitete prvih nekoliko godina festivala.
U njezin je život oduvijek bila upletena animacija kojoj se uvijek iznova vraća.
– Kako sam voljela crtati, roditelji su me upisali u Školu animiranog filma (ŠAF) Čakovec i nisu pogriješili. Zbog toga sam im jako zahvalna. Volim sve vezano uz animirani film, promišljanje ideje, skiciranje na papir, cijeli proces realizacije pojedinog projekta, snimanje, montažu… Mogućnosti koje nudi animacija za mene su neiscrpan izvor stvaranja.
Upravo joj za takve i slične srcu drage projekte ostaje vremena nakon radnog dana u kreativnoj agenciji. U uredu svakodnevno radi na tekućim projektima dizjana te uz to promišlja o daljnim planovima i projektima koje bi voljela ostvariri. Kako je i veliki ljubitelj filma, pokušava naći vremena i za pokoju projekciju europske kinematografije ili klasičnih ostvarenja filmske umjetnosti.
Iako su već sada za njome značajni uspjesi, oni najbolji tek slijede, a ključ uspjeha za nju je simbioza elemenata koji je inspiriraju i predstavljaju izazov za istraživanje.
Na pitanje o planovima za budućnost Linda odgovara:
– Radim na ostvarivanju planova predstavljanja svoje izložbe fotografija u još nekim gradovima te dovršavanju saamoiniciranih projekata vezanih uz industrijski dizajn. Svakako bih voljela realizirati vlastiti animirani film, koji je već dugo vremena u procesu promišljanja, ali vjerujem da će doći pravo vrijeme i za to.