Osim kad se oštete, naplatci se u posljednjih nekoliko godina sve češće lakiraju i iz čisto estetskih razloga. Taj vid i ndividualizacije automobila postao je prilično popularan iz vrlo jednostavnih razloga: felge se s vremenom i vanjskim utjecajima, ma koliko ih pazili, nerijetko ipak donekle oštete ili barem izgube sjaj.
Budući da ih je u tom slučaju ionako potrebno barem nanovo prelakirati, idealna je to prilika za svakog vlasnika da se odlučite za novu boju laka, pa čak i, zašto ne, višebojnu kombinaciju.
Trenutno je vrlo popularna crna boja s crvenim i srebrnim rubom. Osnovni postupak, međutim, gotovo je jednak onome kod jednobojnog lakiranja. Naplatak se prvo stavlja na stroj za balansiranje koji će pokazati u kakvom je stanju, odnosno treba li ga centrirati. Po potrebi slijedi tokarenje i uređivanje rubova, koji najčešće stradaju u srazu s rubnicima.
Na njih se tad, također po potrebi, nanosi aluminij-kit, koji nakon sušenja valja fino izbrusiti. Samo u iznimnim slučajevima naplatak je potrebno i pjeskariti, no aluminij na modernim, suvremenim naplatcima, slažu se stručnjaci, gotovo nikada ne strada toliko da bi ti to bilo potrebno. Pjeskarenje se stoga u praksi susreće još jedino na naplatcima iz nekih prošlih generacija, dakle onim starima po 10 ili 15 godina.
No, i na njima se taj postupak obavlja tek kad su i ako su gotovo posve uništene, potpuno matirane bez i trune sjaja. Na kraju se nanosi lak i potom se felga polira dva do tri puta da dobije visoki sjaj. Više od toga ne ide, jer će se već sa četvrtim poliranjem lak početi skidati.
Lakiranje blago ogrebane felge je, dakle, najbolje što se može dobiti i najbliže tvorničkom stanju, a ujedno je i jeftinija opcija. Za potvrdu ove tvrdnje dovoljno je pogledati na cjenike: aluminijske felge, koje najčešće dolaze u dimenzijama od 17 cola mogu stajati 3000 kuna po komadu, dok se popravak i novo lakiranje s balansiranjem i centriranjem može dobiti već za 750 kuna.
Cijene, dakako, ovisi i o mogućim posebnim željama. Mnogo je detalja koji mogu utjecati na konačni rezultat, pa tako i trošak. Ako vlasnik, primjerice, želi felgu prelakirati u crnu boju, a izvorno je bila srebrna, onda ju treba lakirati i iznutra, što cijenu podiže za približno 150 kuna. Kad se felga tako lakira, dobri majstori rade i iznutra jednako kvalitetno kao i izvana, premda se iznutra obavljeni posao gotovo ne vidi. No i taj se lak mora sjajiti, pogotovo ako je riječ o autu s velikim kotačima i čeljustima.
U slučaju, pak, vlasnik ima posve novu, neoštećenu felgu, ali ju želi prelakirati u neku drugu boju, dakle bez ikakvih popravaka, to će ga stajati približno 500 kuna. Ta se svota odnosi na felge od 17 do 19 cola, dok se kod manjih može proći čak i jeftinije.
Cijena promjene boja velikih naplataka, onih od 20 do 22 ili čak 23 cola, starta, pak, negdje na 650 kuna, no sve i tu dodano ovisi o materijalu i posebnim željama. Što se mogućnosti tiče, ponuda boja je vrlo velika, a osim za sjajni lak, saznajemo da ima dosta interesa i za mat premaze.
Zanimljivo je da je u tom slučaju cijena, za razliku od lakiranja karoserije, ista za mat kao i za običan lak, a nema ni razlike u postupku nanošenja.
Što se samog trajanja postupka tiče, to također ovisi o težini i kompliciranosti posla. Za osnovni posao, dakle lakiranje bez popravaka, treba rezervirati dva dana, a ako je nužna i neka vrsta reparature, odnosno krpanja, treba računati na još jedan.
Gotova felga, podrazumijeva se, mora se ostaviti da odstoji minimalno jedan dan budući da se guma ne može i ne smije navlačiti na svježu farbu. Nadalje, ako se traže višebojne kombinacije poput već spomenute s crvenim rubom, onda se to može razvući i na četiri dana. Najbolje je, dakako, majstoru kotače dovesti u prtljažniku, jer njihova montaža i demontaža oduzima dodatno vrijeme.
Osim lakiranja, naplatci se mogu i dodatno zaštititi, pa i personalizirati, još i plastifikacijom. Taj je postupak moguće izvesti samo u crnoj ili srebrnoj boji, no on kod nas još nije zaživio, jer ga u domaćim atoradionama nitko ne radi. Specijaliziranih majstora za felge još nema, pa ako netko ipak inzistira na takvoj alternativi za lakiranje ili njegovom dodatku, taj će mu posao morati obaviti neki majstor koji plastificira druge predmete, primjerice ograde za brodove ili brodska vrata.
No, njima se taj posao najčešće ili ne isplati ili ne mogu jamčiti da će ga obaviti u kratkom roku. Šteta, jer su inozemna iskustva s plastificiranjem kao zaštitom naplatka uglavnom jako dobra.
Stručnjaci ističu da je bitno paziti na održavanje. Kad se na felge koje su lakirane, ali i one koje nisu, nanosi kemikalija za skidanje mušica i nečistoća od kočnica, ona se mora isprati praktički odmah. U protivnom, lako se može dogoditi da se na felgi pojave mrlje ili da izgubi sjaj i matira.
Izvan Hrvatske je situacija s popravcima specifična, jer se felge, primjerice u Njemačkoj, ako su oštećene baš i ne krpaju. Ako je felga imalo primjetnije udarena, baca se, jer se ljudi tamo boje voziti na takvim kotačima, pogotovo u brzim sportskim autima. Naplatci se u inozemstvu lakiraju gotovo jedino kad im se želi promijeniti boja, dok se kod nas to još uvijek ipak najčešće radi zato što su bili oštećeni.
Višebojna lakiranja nešto su kompliciranija, posebno ako se radi nešto zahtjevnije od spomenutih rubova. Za slučajeve poput posebno lakiranih unutarnjih pera, dakle tankih krakova, potrebno je naručiti izradu preciznih zaštitnih naljepnica, što cijeli posao može odužiti, ali i znatno podići cijenu, piše portal Autoklub.hr.
