Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog, dr. Rudolfa Steinera, dr. Vinka Žganca pa sve do brojnih profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, liječnika, ekonomista, novinara, sportaša i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio nakon završetka srednje škole u Međimurju, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Željka Horvat Čeč (29) iz Belice je magistra hrvatskog jezika i književnosti, koja trenutno živi u Rijeci gdje radi na projektima “Diplomirani gledatelj” u sklopu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca te na samostalnom projektu “Pisac i građanin”. Uz to je autorica nekoliko objavljenih knjiga, od kojih je posljednja zbirka pjesama “Moramo postati konkretni” postigla velik uspjeh. Ujedno joj je osigurala i poziv na Švedski festival književnosti Littfest na koji će se otisnuti idućeg mjeseca.
Željka je još tijekom pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu pokazivala veliko zanimanje za književnost i literarno stvaralaštvo. Zato je upisala studij Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci nakon što se raspitala o kvaliteti programa.
Iako je tijekom studija očekivala više entuzijazma svojih kolega prema književnosti, to je vrijeme iskoristila kako bi se što više angažirala i izvan fakultetskih klupa.
– Pohađanje fakulteta uistinu pruži mnogo mogućnosti. Tako sam na našem Fakultetu radila predstavu, prvi puta bila u mogućnosti organizirati festival i dobila priliku putovati jer sam dobila stipendiju na Univerzitetu Marie Curie Sklodowske u Poljskoj. Bio mi je vrlo važan rad izvan studija te organiziranje književnih večeri, različitih festivala i tribina te rad u udruzi Katapult – nadovezuje se Željka.
Upravo joj je takav angažman otvorio brojne mogućnosti i sudjelovanje u organiziranju velikih književnih manifestacija kao što su Festival europske kratke priče, Vrisak i Goranovo proljeće. Čak ni tijekom i nakon trudnoće Željka nije mirovala pa je upisala program u Izdavačkoj akademiji, smjer uredništvo, a nakon čega se vratila dovršavanju studentskih obaveza. U međuvremenu je zbog djeteta (i supruga) naučila i talijanski jezik.
Već se tijekom studija ozbiljnije okušala u pisanju poezije i proze, a prošle je godine V.B.Z. objavio njezinu dosad najzapaženiju knjigu “Moramo postati konkretni”. Riječ je o zbirci pjesama u kojoj je Željka opisala aktualne situacije koje je zaokupljuju.
– Tematski je knjiga jako široka, od bolesti, ljubavi, seksualnosti, stanja u državi… Često funkcionira kao igra intimnog i javnog, općeg i konkretnog. Već sam naslov dobro opisuje poetiku zbirke – ono što ja tražim u pjesmama jest konkretnost. Zapravo je tražim i općenito u umjetnosi koja, po mom mišljenju, mora komunicirati. Tu konkretnost volim tražiti i u društvenom i političkom djelovanju, kako osobnom (prisustvovanjem protestima i različitim umjetničkim angažmanima), tako i onom zajednice u kojoj živim.
Koliki je uspjeh njezina zbirka postigla, najbolje govori to što ju je Booksa uvrstila u šest najboljih hrvatskih knjiga 2015. te je ušla u finale izbora za književnu nagradu Kamov, a pjesme iz zbirke prevedene su na engleski, njemački, francuski i švedski jezik.
Željka nije mogla ni zamisliti ovakav uspjeh.
– Nadala sam se da će se desiti nešto oko te knjige, ali nisam mislila da će se toliko toga okrenuti. I dalje mi ponekad sve to djeluje nestvarno pa provjeravam stoji li zaista uz sve to moje ime.
Kako bi što bolje prezentirala svoj literarni talent, Željka je danas članica neformalne skupine riječkih pisaca RiLit, koja zaljubljenicima u književnost nastoji prenijeti svoj pogled na današnji svijet.
– RiLit je dokaz da ljude zanima priča, da ih zanima književnost, ali je važan format u kojem ćete im to ponuditi. Ri Lit je osmislio i pokrenuo Vava koji je to napravio u rokerskom stilu i s izvrsnim PR-om. Na ovogodišnjem Ri Litu bilo je 250 ljudi. To je dokaz da RiLit ima energiju i da se može, barem u Rijeci. Voljela bih vidjeti kako bi bilo da gostujemo u Čakovcu ili Varaždinu – nadovezuje se Željka.
Svjesna je da se za današnje poimanje književnosti i naše generacije književnika mora zaviriti i u škole koje, u konačnici, utječu na stvaranje budućih književnika, no smatra da se tamo rijetko posvećuje dovoljno pažnje aktualnim, živućim književnicima i djelima koje oni stvaraju.
Ipak, jednog svog profesora posebno ističe kao uzor svima drugima.
– U školama ima i divnih profesora. Da nema profesora Pranjića u čakovečkoj Gimnaziji, nisam sigurna bih li ja danas bila književnica. No, bojim se da je ljudi poput njega premalo u našim školama – govori Željka.
Kao što nam je nekoliko puta napomenula, Željka smatra da umjetnost uvijek mora komunicirati s publikom, a upravo na tome ona trenutno radi u HNK-u Ivana pl.Zajca u Rijeci na projektu “Diplomirani gledatelj”, jedinom takve vrste u Hrvatskoj.
– Kao pripravnik sam došla raditi u propagandu HNK Ivana pl. Zajca. Tada mi je Oliver Frljić ponudio da vodim spomenuti projekt. To je projekt u sklopu kojeg ljudi koji pohađaju program imaju prilike biti na probama, razgovarati s redateljem, koreografom, glumcima, imaju i različita predavanja vezana za teatar, a i jednom mjesečno imamo okrugli stol u sklopu kojeg se raspravlja o predstavama, tako da razvijamo kritičko mišljenje.
Iako je pozive za festivale dobivala i prije nego što je aktualna zbirka bila na policama knjižara, ono što sada s nestrpljenjem iščekuje jest odlazak na Švedski festival književnosti Littfest.
– Objavila sam pjesme u nekoliko časopisa, ali nisam bila svjesna koliko je važna regionalna nagrada Ulaznica koju sam primila. Nakon što je izašla knjiga ušla sam i u program Versopolis pa su moje pjesme postale vidljive i na engleskom jeziku, te je tako stigao poziv za put u Švedsku. Littfest (Umeå) je njihov najveći festival (oko 5000 posjetitelja), a gosti velika spisateljska imena Europe kao što je Andrei Codrescu ili Stieg Larsson. Nešto takvo je za sada kod nas nezamislivo pa zbog toga jedva čekam to iskustvo.
Iako zbog obitelji ne može na duža europska putovanja kao ostali književnici koji koriste rezidencije, ipak dosta posjećuje književna događanja jer napominje, ima sreću što joj suprug radi na fakultetu pa nema fiksno radno vrijeme.
– Oboje imamo klizno radno vrijeme pa si uskačemo. Ja sam s kćeri kada je on na konferencijama, a on kada sam ja na festivalima. Uskaču baka i nona, naravno, onoliko koliko mogu s obzirom na prostornu udaljenost. Često idemo svi zajedno kuda trebamo. Zapravo se Saša već navikla na česta kretanja i druženja s prijateljima – govori Željka.
Uz sve obaveze koje ima kao književnica i majka djevojčice Saše, Željka svoje slobodno vrijeme koristi i za nogomet. Iako je imala ponuđene ugovore za profesionalno bavljenje nogometom, odabrala je književnost kao svoju profesiju, no svaki slobodni trenutak koristi za odlaske na nogometne utakmice u društvu prijatelja i supruga.
Kako želi biti što aktivnija književnica, već radi na svojoj novoj knjizi radnog naslova “Crtice sa sela, bez svinje”, čija će se radnja odvijati u Međimurju. Iako je u pisanju u određenoj mjeri koči epilepsija zbog koje ne smije dugo boraviti pred ekranom računala, Željka daje sve od sebe pa piše na pisaćoj mašini. U njezinoj nabavi pomogli su joj brojni prijatelji, a posebno obitelj Musić.
Osim pisanja, Željka ima i druge planove.
– Planiram nastaviti projekt “Pisac i građanin”, književne tribine koje sam osmislila i koje vodim posljednje dvije godine, kojima je cilj ležeran razgovor s autorima/kritičarima iz regije, a naglasak je na aktivizmu pisaca. Također čekam i rezultate kandidature grada Rijeke za EPK 2020 (europsku prijestolnicu kulture) jer je u kandidaturu uključen moj četverogodišnji projekt “Kretanja radnika”.
