Prošli tjedan započela sam ciklus članaka o cijepljenju voćaka u kojem sam definirala pojam cijepljene voćke i objasnila važnost ispravno odabrane podloge, te njezin utjecaj na rast i rodnost buduće voćke. Možda će netko pomisliti da za hobi voćara nije bitno poznavanje procesa proizvodnje voćih sadnica, kao ni poznavanje osnovnih elemenata rasadničarske proizvodnje.
Ukoliko raspolažete sa više informacija, možete se poštedjeti razočaranja koje će vam donijeti loš odabir voćne sadnice. S obzirom da se posađena voćkica planira za korištenje na duži rok, vrlo je važno da prilikom odabira i kupovine znamo uskladiti naše želje i potrebe sa karakteristikama budućeg stabla.
Spavajući pup kruške okuliran tzv. chip budding tehnikom na podlogu dunje. Sadnica kruške koja će se razviti iz pupa (potomstvo) ima ista obilježja kao i voćka od koje smo uzeli pup (roditelj).
Cijepljena voćka sastoji se od dva dijela, a to su podloga i plemka. Plemka je dio voćke koji će nakon srašćivanja sa podlogom formirati veći dio debla i krošnju tj. dati ono što je nama najinteresantnije, a to su plodovi u razdoblju rodnosti. Voćna plemka može biti samo jedan pup ili dio izboja, što ovisi o načinu cijepljenja.
Cijepljenjem se vjerno prenose svojstva sa roditelja na potomstvo, pa je to jedan od najvažnijih razloga zbog čega se voćke cijepe. U rasadničarskoj proizvodnji voćne plemke se uzimaju samo sa zdravih matičnih stabala koja odgovaraju svim karakteristikama sorte.
Matična stabla izgledaju pomalo neobično jer se svake godine režu na dva pupa. Za cijepljenje se uzimaju samo dobro razvijene mladice ili odrvenjeli jednogodišnji izboji sa osvjetljenih dijelova krošnje.
Komercijalnom proizvodnjom voćnih sadnica mogu se baviti isključivo registrirani rasadnici koji zadovoljavaju formalne uvjete. Svaki segment proizvodnje je pod strogim zdravstvenim nadzorom i kontrolom sortne čistoće sa ciljem da krajnji korisnik odnosno kupac dobije zdravstveno ispravnu i kvalitetno proizvedenu sadnicu.
Ponekad može doći do greške tijekom procesa proizvodnje, pa sadnica nosi krivu oznaku sorte. Obavezno sačuvajte certifikat dobavljača, barem za ono vrijeme dok ne uberete prve plodove koji moraju odgovarati karakteristikama deklarirane sorte.
Certifikat dobavljača i biljna putovnica garantiraju sortnu čistoću i zdravstvenu ispravnost kupljene voćne sadnice.
Za sve one koji vole isprobavati različite tehnike i mogućnosti cijepljenja što je posebno pozitivno sa aspekta očuvanja starih sorata, pripremila sam nekoliko savjeta glede uzimanja i skladištenja plemaka. Uzimanje kvalitetnih plemaka sa visoko stablašica starinskih sorata može biti pravi izazov.
Kod starih stabala vegetativni rast je vrlo slab, a periferne grane se suše i obamiru. Za proljetno cijepljenje bez obzira na tehniku potrebno je u vrijeme mirovanja narezati dobro odrvenjele jednogodišnje izboje.
50-tak godina staro stablo jabuke sorte Širokljača. Na mjestima jačeg reza iz adventivnih pupova potjerale su mladice uspravnog rasta koje ću moći upotrijebiti za uzimanje pupova.
Idealno vrijeme za uzimanje plemaka je nekoliko dana nakon opadanja lišća,a najbolje prije pojave jačih hladnoća. U svakom slučaju rezidba plemaka se mora odraditi u vrijeme mirovanja vegetacije prije nego krene kolanje sokova. Najbolji izboji su debljine 8 do 12 mm. Narezani izboji povežu se u snop i označe sa etiketom.
Narezani izboji marelice sorte Kečkemetska ruža. Odlučila sam ovo proljeće precijepiti nekoliko grana na stablu šljive sorte Stanley sa marelicom. Deblo od šljive osigurat će veću otpornost na mrazopuc, a dvije različite vrste na jednom stablu doprinjet će atraktivnosti voćke.
Povezani snop omota se vlažnom krpom ili papirom, te stavi u plastičnu vreću ili omota prijanjajućom folijom. Narezane plemke moraju se čuvati na način da ne potjeraju do momenta cijepljenja, a to je uglavnom na proljeće kada krenu kolati sokovi u podlozi. Idealna temperatura čuvanja je oko 2°C, pa ako imate mogućnosti čuvajte zapakirane plemke u hladnjaku. Povremeno je potrebno provjeravati u kakvom su stanju plemke, da li nisu pljesnjive ili se nisu osušile, ali nikako ne smiju potjerati jer u tom slučaju postaju neupotrebljive.
Zamotane plemke ću čuvati u podrumu do momenta cijepljenja. Ispravno uskladištene plemke mogu se čuvati i nekoliko mjeseci.
U sljedećem članku nešto više o priboru i tehnikama cijepljenja, a ako do tad imate pitanja za Voćkaricu&Vrtlaricu upitajte je na Facebook profilu.
