Marina Kolar (32) iz Novog Sela Rok je odgojiteljica predškolske djece, a uz to je izvršna direktorica Udruge Zora u kojoj vodi projekte i provodi edukacije u sklopu Edukacijskog centra, jednog od projekata Udruge.
Marina je pohađala Ekonomsku i trgovačku školu u Čakovcu, nakon čega je upisala tadašnju Visoku učiteljsku školu (današnji Učiteljski fakultet) u Čakovcu.
Nakon stjecanja diplome završila je i specijalizirani program iz područja Montessori pedagogije u Zagrebu (op.a. nazvane tako prema Mariji Montessori, talijanskoj pedagoginji i liječnici u čijem se središtu pedagogije nalazi promatranje djeteta te individualan pristup svakom djetetu ponaosob).
Interes za edukaciju, posebno neformalnu i alternativnu, uvijek je bio dio njezinog života, a iako danas više ne radi s djecom, nego s mladima i odraslima, nikada ne prestaje educirati sebe i druge.
– Vjerujem kako nam upravo cjeloživotno učenje omogućava da stalno dižemo ljestvicu, da budemo bolji i za sebe i za druge – objašnjava Marina.
Još prije nego što je odabrala svoju profesiju, Marina je pokazivala velik interes za aktivizam pa se još 2001. godine uključila u rad civilnog sektora kada je s nekolicinom entuzijasta osnovala inicijativnu grupu Čakovec Amnesty International Hrvatske.
Amnesty Intenational je najveća svjetska organizacija koja se bavi ljudskim pravima, a u njemu je Marina bila angažirana punih 8 godina, lokalno u grupi, na nacionalnom nivou kao članica Izvršnog odbora AI Hrvatska i kao nacionalna koordinatorica za mlade te međunarodno kao članica Mreže hitnih akcija.
Pokretanje udruge Zora
Međutim, Marina je sa svojim istomišljenicima željela potaknuti konkretne, pozitivne promjene u našoj, lokalnoj sredini, a vodeći se time, nastala je udruga Zora – nevladina i neprofitna organizacija civilnog društva predana promociji ljudskih prava i jednakih mogućnosti za sve, razvoju zajednice i poboljšavanju položaja socijalno isključenih skupina.
– Udruga Zora nastala je 2003. godine, prvo kao neformalna inicijativa koja je okupljala volontere na različitim područjima gdje smo organizirali razne direktne akcije, a onda i kao udruga koja se bavi neinstitucionalnom edukacijom o ljudskim pravima. Osnivanje udruge Zora bila je tzv. inspirativna akcija, aktivnost koja dolazi iznutra i nije moguće ne napraviti je. U posljednjih 12 godina proveli smo mnoge aktivnosti i projekte za mlade, za nezaposlene, volontere, žrtve obiteljskog nasilja, manjine, za razvoj zajednice, a sve to radimo i danas – nadovezuje se Marina.
Glavni programi Udruge, čija je Marina direktorica, uključuju edukacijski centar, osnaživanje i pomoć socijalno isključenim i marginaliziranim skupinama te suzbijanje obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja.
Problem koji su Marina i Udruga nedavno prepoznali je velika nezaposlenost na području cijele države, pa tako i u Međimurju.
Kako nezaposlenost ne rezultira samo nedostatkom sredstava za osnovne životne potrebe, nego sa sobom nosi i gubitak motivacije, pad samopouzdanja, gubljenje društvenih kontakta te vodi u socijalnu isključenost, Zora je u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje provela projekt pokretanja Klubova za zapošljavanje koji su zaživjeli ovog ljeta u Prelogu, Čakovcu i Murskom Središću.
– Godine 2012. uključila sam se u edukaciju po Swiss career qualification programu odnosno skraćeno CH-Q metodi. Nakon dvogodišnjeg rada postala sam trenerica i savjetnica za upravljanje karijerom i razvoj ljudskih potencijala za nezaposlene osobe, za one koji žele promijeniti svoju karijeru, kao i za usmjeravanje učenika/ca i studenata/ica – govori Marina.
S novim znanjem krenula je u ostvarivanje spomenutog projekta, čiji je cilj da nezaposlene osobe povećaju svijest o vlastitim potencijalima, vješinama i kompetencijama, da rade na svom profesionalnom razvoju, a sve to uz pomoć educiranih voditelja i uz podršku ostatka grupe. Često je to mjesto na kojem nezaposlene osobe dožive svoju metamorfozu te dobiju priliku u sigurnom okruženju izreći sve svoje strahove i nade za budućnost.
Borba za bolju zajednicu
Osim što brine za nezaposlenost, Marina veliku pažnju posvećuje i temi o ravnopravnosti spolova. Iako živimo u 21. stoljeću, mnoge se žene još uvijek nose s preprekama u svakodnevnim situacijama, počevši od kućanskih poslova, brige oko djece, nejednakim plaćama u odnosu na muške kolege za isto radno mjesto, a ćesto se čak i danas moraju nositi s nasiljem.
Upravo je zato Marina svojim osobnim projektom “Hodam za ravnopravnost” 2013. godine željela javnost informirati o stanju ženskih prava. Time je postala prva aktivistica iz Hrvatske koje je putem Givengain platforme uspjela provesti ovakav tip “foundraising projekta”.
– Na svome putu sam imala i tri “postaje” u Šenkovcu i Orehovici na kojima sam održala predavanja o volontiranju kao alatu razvoja lokalne zajednice i tako direktno educirala mlade. Željela sam učiniti nešto što će rastegnuti i moju zonu komfora, tako da sam u izazovu odlučila propješačiti 20 kilometara u komadu što je za mene kao osobu koja je živjela prilično sjedilačkim načinom života bio pravi izazov. Trebalo mi je točno 4 sata hodanja, a svojim hodanjem sam prikupljala i sredstva za udrugu Zora putem Givengain platforme, koja su opet utrošena za edukacije mladih, marginaliziranih skupina i nezaposlenih – nadovezuje se Marina. Uz osobne projekte koje provodi, veseli je i što zajednica prepoznaje potrebu postojanja aktivizma i rada udruge Zora.
– Vesele nas rezultati i to je ono što nas zapravo i pokreće. Pomaci se najviše vide na području volonitranja i razvoja zajednice, rada s nezaposlenima te obiteljskog nasilja. Uz pomoć raznih projekata žrtvama su postala vidljivija mjesta na koje se mogu javiti i zatražiti pomoć. Dakako, pred nama ima još mnogo posla, posebno oko aktiviranja građana. Jednostavno trebamo shvatiti da bez aktivnog građanstva nema ni aktivne zajednice. Najlakše je čekati da netko drugi riješi sve naše probleme, no nažalost, ne ide to tako. Treba krenuti od sebe – govori Marina.
Da bi to i postigli, udruga Zora trenutno kreće s novim strateškim planovima. Upravo se provode četiri projekta i dva istraživanja, od kojih će Međimurcima biti najzanimljivije u veljači čuti rezultate istraživanja “Moje mjesto u zajednici” u kojem su upravo ono dali svoje mišljenje o najvećim problemima i potrebama zajednice.
Kako socijalni angažman često uključuje i svjedočenje teškim životnim pričama, Marina pronalazi svoj ispušni ventil u svome vrtu u kojem uzgaja organsku hranu. Uz to se opušta slušanjem glazbe i čitanjem, a s obzirom da je kraj godine pred nema te svi razmišljaju o novim odlukama, Marina našim čitateljima preporučuje knjigu” Projekt sreća” autorice Gretchen Rubin.
Za sebe pak Marina u budućnosti želi samo ono najvažnije: – Neka mi i dalje posao ostane zanimljiv i smislen te da i dalje budem okružena krasnim i vrijednim ljudima koji žele pozitivne promjene. I nek’ je zdravlja.
Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne i zanimljive ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika, aktivista, odvjetnika, novinara i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Kamo ih je životni put odnio, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivamo svakog tjedna nedjeljom.
