Ovu kolumnu sam komotno mogao nasloviti ovako: “Treba čitati s razumijevanjem – i shvatiti poruku”.
Naime, u kolumni: “Moglo se i drukčije postupiti” – vezano za domaću pamet objavljenu 20.12.2015. – između ostalog sam napisao:
“Stranac je ipak stranac. Stranac ne zna Hrvatski jezik, a mi to cijenimo! Stranac nam je “uzor” i “lijek” za rješavanje svih naših, voluntarizmom i gramzljivošću počinjenih promašaja.”
x x x
Prekrasna i jedna od najpoznatijih arija Verdijeve opere Rigoletto “La donna e mobile” – kod nas poznata kao: “Žena je varljiva” mnogo toga govori o povjerenju i o vjernosti.
Slično je i sa ljudskom srećom. Sreću, kao i zdravlje (dok ga ne izgubi), čovjek ne cijeni, uzoholi se, umisli da je najbolji, da je nepogrešiv i da je samo on bitan i što je nejpogubnije – da je nezamjenjiv. A Zemlja se, bez obzira na čovjekove hirove, ne prestaje vrtjeti.
Naravno, ne umišljam si… tek sam slikovit.
Pred točno tridesetpet ljeta – dok mi se u svojoj kancelariji dirac grozio lepoglavskom bravom i ključem – rekao sam mu da čvrsto stojim na tlu, a on, prijetećeg izraza lica,zlokobnog pogleda poput “kosca” koji čeka uz samrtnu postelju umirućeg, nije povjerovao da govorim istinu. Još i danas se susrećemo na ulici, a on – vrag bi ga znao zašto – pri mimoilaženju uvijek spusti pogled naniže.
Nit’ prisluškujem političke face (držim se podalje od njih), nit’ imam kristalnu kuglu da vidim vremensku prognozu, nisam ni novovijeka baba “Vanga” koja je vidjela Breninog prosca u bijelom, njen sretan brak i obiteljsku tragediju, ili, bože sačuvaj, da bih predvidio smrt nekog tiranina, kao što je to učinila prava baba Vangelija – Vanga.
Što čitam, čitam s razumijevanjem. Dok slušam nastojim “čuti” poruku, a sugovornika gledam u oči. Oči su, znate, dvije čovjekove izdajice. Naravno, treba umjeti iz sugovornikovih očiju iščitati…
Čitam na jednom portalu: “Teške riječi Petrov mora potkrijepiti dokazima!” Ma, boga ti! Što i kome bi Petrov morao potkrijepiti – dokazima? Nikome ništa on ne mora dokazivati. Što je morao, Petrov je – dokazao. Tko nije shvatio, nikada ni neće shvatiti.
Ima političara koji u svojoj narcisoidnosti povjeruju – drugom političaru.
Nikad neće svi biti zadovoljni, međutim, danas je puno – zadovoljenih!
x x x
U jednom kvartovskom dućanu ispred blagajne čulo se:
“Ti Boooga! Ste vidli novog mandatara? Otkud se sam spuknul? Da me režeš (pokazujući mjesto pod bradom) tu nisu čista posla. I, što ga je opće predložil? Ma, daaajte. Takšni bu vodil Vladu? Nit govori, nit razme Hrvatski…!”
Drugi do njega, s litrom dukatovog u tetrapaku sa 2,8% mliječne masnoće, pita prvoga:
“A, kaj misliš? Ovi naši koji, kakti, znaju Hrvatski jezik, da se oni med sobom razmeju?”
“Praf veliš” – složi se nezadovoljnik. “Ti bokca, predi bi se s Kinezimi dospomenuli neg med sobom. Al’ u peneze se si razmeju!”
Samo politički slijepci, bježeći od istine, nisu vidjeli što se kuhalo u Lijepoj Našoj.
Prigodničarski bismo mogli reći: dogodilo nam se pravo “došašće”!
Milanović, eno, glumi iznenađenje. Čak, i razočarenje noćnom Petrovom “metamorfozom”.
Očito nije pratio “znakove vremena”! – rekli bi crkvenjaci.
Nek’ se samo prisjeti vremena od prosinca 2011. do prosinca 2015. i što se otada sve događalo u Hrvatskoj.
Zar, ta štiri leta misli sam tak zabiti i kak spužvom na školskoj ploči prebrisati? Je, moj Milanoviću, japa, kak god bil star, ne prašta sinove bedastoće. Pokora, pak, tek dohaja, a Vi gospon Milanoviću sad poručujete da su birači prevareni.
A, u šterim to izborima birači nisu bili prevareni? Šterim?
Sjećate li se svoje izjave sa sjednice Vaše Vlade iz rujna 2013. kad ste rekli:
“Tko se zadnji smije – uopće se ne smije”! Kaj ste mortik Vi prorok?
x x x
Tko je gledao ovogodišnji reality show “Big Bother” (mnogima nedostojan gledanja) mogao je upoznati (jednojajčane blizance) braću Vasić – starijeg Dragutina – “Gibu” i minutu mlađeg mu brata Miroslava – “Miku”.
Braća, “Giba” i “Mika”, su Romi iz južne Srbije, rođeni od majke Radmile-Rade i oca, kažu, Radeta – harmonikaša.
Momci su pristojno i kulturno odgojeni, simpatični su (rijetko se viđa na ovome našem poluotoku da netko tako lijepo umije odgojiti djecu!), a kad je u pitanju odgoj djece, na njih bi se mogli i trebali mnogi ugledati – osobito…
Dvojica braće Roma jedan drugom sliče kao jaje jajetu. Braća jednako razmišljaju i međusobno se nadopunjuju u donošenju svih odluka. Jednostavno, jedan s drugim su nevjerojatno povezani i u potpunom su suglasju.
Prisjetimo li se braće, “Gibe” i “Mike”, njihove neupitne međusobne sličnosti, uvidjet ćemo da i mi u Hrvatskoj imamo nešto slično, a ipak toliko različito od već spomenute braće Vasić.
Sličnost Vasića podsjeća na naše dvije najveće političke stranke. Znate, ono, kad se one dohvate jedna drugoj predbacivati poštenje i političku prošlost. E, tad nastane pravi cirkus oko dokazivanja… Istinabog, otac im nužno, ne mora biti isti, ali brate, mater, Partiju, kasnije prekrštenu u SKH, i da hoće, ne mogu zanijekati.
Ne treba od toga bježati jer – da trče maraton – naši politički “blizanci” od istine ne mogu pobjeći. U odrastanju do punoljetnosti njihova razlika je zanemariva. Možda, u nekoj nijansi. Poštujući vlastite korijene mnogi među njima ni ne zamjećuju međusobnu poneku razliku.
Međutim, kako god bilo, narod pamti, narod sluša, no, puno toga ne ‘ČUJE’, zapravo,ne čuje suštinu i ne shvaća prijepor među “blizancima”. Odavna smo naučili da se plus i minus privlače dok se isti predznaci ne podnose, to jest, odbijaju se. Tako smo učili u školi.
Naši “blizanci” nešto glume, kao, ne trpe se, a sve zbog istog cecka – kojeg cecaju do iznemoglosti – Hrvatske.
Oni, pak, iz MOST-a, ustrašeni pozicijom i ulovom “kapitalca”, bježeći od stvarnosti, otisnuše se (gdje su zračna vrtloženja najekstremnija) na “ocean”. Sad su shvatili da ih “velike bijele” okružuju pa, alibija radi, u Božićnoj poruci – urbi et orbi – poručuju:
“Ako nas “morski psi” pokušaju “usisati” dići ćemo ruke od svega.
Opaa! Znači, petama vjetra bi dali. A, kamo biste dame i gospodo, kamo? Ocean je, kažu, predubok, “morske pse” da ne spominjemo, a do Metkovića plivati… Ma, vi se šalite, zar ne? Međutim, kad morski psi namirišu krv ne odustaju od plijena – poslužena, gotovo na pladnju.
Sreća za ove “moreplovce” što su vjernici.
Samo im Svevišnji može pomoći da ih već spomenuti “psi” ne “usišu” i prožderu!
